
Naučiti dete da deli stvari jedna je od najvažnijih životnih lekcija koje roditelji mogu preneti svojoj deci.
Deljenje nije samo veština koja doprinosi harmoničnom zajedničkom životu, to je osnova za razvoj empatije, velikodušnosti i razumevanja osećanja i potreba drugih.
Iako se ponekad može činiti teško, jer deca prirodno imaju osećaj vlasništva i izražen egoizam, postoji mnogo načina na koje roditelji mogu da pomognu detetu da razvije osećaj za deljenje igračaka ili nekih drugih stvari.
U ovom tekstu ćemo se baviti konkretnim strategijama i metodama koje mogu olakšati ovaj proces.
Prvi korak u učenju deteta da deli sa drugima je razumevanje njegovog razvoja i osećaja vlasništva.
Većina dece u ranom detinjstvu prolazi kroz fazu u kojoj je osećaj vlasništva veoma jak. Ne brinite, to je prirodan deo razvoja koji se može prepoznati kroz ponašanje gde dete često kaže "moje" ili se uporno opire deljenju svojih igračaka ili drugih predmeta.
U tom uzrastu deca još uvek ne razumeju koncept zajedničke imovine, ali to ne znači da ne mogu naučiti da dele. Roditelji treba da budu strpljivi i da shvate da je potrebno vreme i konstantno usmeravanje kako bi dete savladalo ovu veštinu.
Deca uče kroz posmatranje odraslih i tako usvajaju principe i modele ponašanja, posebno roditelja: ako roditelji pokazuju nesebičnost i spremnost da dele, dete će kroz imitaciju usvojiti takvo ponašanje.
Ako vi delite hranu sa članovima porodice, morate objasniti detetu zašto je to važno. Kada dete vidi da roditelji dele vreme, pažnju ili resurse sa drugima, dobiće i usvojiće pozitivan model ponašanja.
Ključ je u tome da roditelji ne samo verbalno podstiču deljenje, već i da svojim primerom pokažu kako izgleda nesebičan odnos deljenja sa drugima.
Jedna od najvažnijih tehnika u učenju deteta da deli jeste pozitivni podsticaj. Kada dete podeli nešto sa drugima, bilo da je u pitanju igračka, hrana ili neki drugi lični predmet, pohvalite ga. Ova pohvala ne mora biti materijalna nagrada – dovoljno je reći -Bravo, zaista je divno što si podelio svoju igračku sa prijateljem, ponosna sam na tebe.
Pohvala pomaže detetu da poveže deljenje sa pozitivnim emocijama i priznanjima, što će ga podstaći da ponovo deli u budućnosti.
Igra je jedan od najefikasnijih načina za učenje dece. Kroz igre koje podstiču zajedničko korišćenje resursa, dete može na prirodan način da uči o deljenju.
Slaganje slagalice, igre u parovima ili timske aktivnosti koje zahtevaju međusobno deljenje igračaka ili alata mogu da pomognu detetu da shvati da deljenje vodi ka uspehu. Osmislite aktivnosti u kojima dete mora da deli kako bi svi učesnici uživali ili postigli zajednički cilj. Ovakve igre ne samo da razvijaju veštinu deljenja, već i saradnju i socijalne veštine.
Važno je da dete razume kako se drugi osećaju kada se nešto deli ili ne deli sa njima. Razvijanje empatije krucijalno je u učenju deljenja.
Postavite pitanja kao što su: -Kako bi se ti osećao da tvoj prijatelj nije želeo da podeli sa tobom? Ovakva pitanja pomažu detetu da razmisli o svojim emocijama i emocijama drugih ljudi i da razvije svest o tome kako njegovo ponašanje utiče na druge. Kada dete počne da razvija osećaj za potrebe i osećanja drugih, biće spremnije da deli.
Jedna od najvažnijih lekcija u deljenju jeste postavljanje i razumevanje granica. Važno je da dete shvati da postoje stvari koje ne moraju uvek da se dele, kao što su određene posebne igračke, bilo to kamioni i auti, ili predmeti koji imaju emocionalnu vrednost za njega.
Dajte mu priliku da samo odluči koje stvari želi da deli, a koje ne. Pre nego što prijatelji dođu u posetu, pitajte dete koje igračke želi da ostavi po strani, a koje je spremno da podeli tokom igre. Ovaj pristup poštuje njegove granice i osećaj privatnosti, a istovremeno podstiče velikodušnost.
Uključite deljenje u svakodnevne aktivnosti. Svakog dana stvorite prilike u kojima ćete deliti svoje vreme, pažnju, pomoć i materijane stvari sa svojim detetom: ponudite mu 10 minuta svog vremena da brže i lakše sredi svoju sobu ili polovinu svog dezerta.
Dete će tako afirmisati deljenje i razviti osećaj zajedništva. Svaka situacija u kojoj vi ili dete podelite nešto sa drugima može da postane savršen trenutak za učenje.
Učenje deteta da deli nije trenutni proces i neće se dogoditi preko noći. Potrebno je vreme, strpljenje i mnogo prakse.
Važno je da roditelji ostanu dosledni u svojim očekivanjima, ali i da pokažu razumevanje kada dete nije spremno da deli.
Umesto da insistirate, pokušajte da shvatite šta stoji iza tog ponašanja i radite sa detetom na tome postepeno.
Čak i kada postavite jasna pravila o deljenju, morate biti fleksibilan i prilagoditi se detetovom ritmu i potrebama. Ako dete baš ne želi da deli određenu igračku ili hranu, predložite alternativu, rešenje koje će zadovoljiti obe strane. Pravila o deljenju treba da budu jasna, ali obavezno prilagođena individualnim potrebama deteta.
Prisiljavanje deteta da deli može da izazove kontraefekat. Prisilno deljenje kod deteta izazvaće osećaj frustracije ili otpora prema samoj ideji deljenja.
Morate da pružite detetu mogućnost da razmisli i samostalno donese odluku, a razgovor o emocijama je u ovakvim situacijama od velike koristi.
Učenje deteta da deli stvari važan je proces odrastanja koji zahteva strpljenje, upornost i doslednost. Naučite dete da se najvažnije stvari u životu, ljubav, vera i nada, deljenjem zapravo umnožavaju.